Život u inozemstvu često nosi osjećaj privremenosti. Radite u Münchenu, uredno podmirujete sve račune, no s vremenom se može pojaviti onaj tihi, ali uporni osjećaj da vam vlastiti dom izmiče. Plaća dolazi, najamnina odnosi svoj dio, a kuća u Hrvatskoj — koja je trebala biti sigurna luka — čini se sve daljom. U jednom trenutku više ne uspoređujete lokacije ili poslove, nego mjerite koliko ste još smjena i godina spremni dati za stan u kojem nikada nećete biti svoji na svome.

Postavlja se ključno pitanje: je li život u njemačkom najmu financijska zamka iz koje se treba što prije izvući kupnjom nekretnine, ili vas ishitrena kupnja može vezati još čvršće?

Iluzija visoke plaće i stvarni troškovi života

Ideja odlaska u Njemačku zvuči jednostavno: radite ondje gdje je rad bolje plaćen, dio zarade ostavljate sa strane i birate kada ćete se i gdje vratiti. Njemačka je mjesto zarade, a domovina mjesto budućeg mira.

Problem nastaje kada početne pretpostavke ostanu iste, dok se troškovi promijene. Vi ne primate njemačku plaću dok živite po zamišljenim domaćim troškovima:

  1. Stan trebate ondje gdje vam je posao, a hranu i svakodnevne potrepštine plaćate prema njemačkim cijenama.
  2. Djeca trebaju prostor i skrb sada, a ne nakon što se hipotetska kuća jednom završi.
  3. Budući povratak ne podmiruje današnje račune.

Kada se procjenjuje isplativost odlaska, lako je upasti u zamku uspoređivanja samih plaća i preskakanja cijene života koja ih omogućuje. Prema gradskoj analizi münchenskih oglasa, prosječna tražena najamnina za ponovno iznajmljivanje nenamještenih postojećih stanova iznosila je oko 22,5 eura po četvornom metru (bez režijskih troškova). To nije nužno iznos koji plaća netko tko u stan živi godinama uz stari ugovor, ali to je realna slika ponude s kojom se susreće svatko tko traži novi smještaj. Zbog toga dvoje ljudi sa sličnim primanjima može imati potpuno različite mogućnosti štednje ovisno o tome koliko im novca odlazi na stanovanje.

Računica koja se ne poklapa: Najam vs. gradnja

Uzmimo hipotetski primjer obitelji u Münchenu koja za stan plaća 1.500 eura mjesečno (bez režija). Ako se najamnina ne mijenja, u pet godina to iznosi 90.000 eura. Kada vide taj iznos na papiru, lako pomisle kako su za taj novac već mogli izgraditi velik dio vlastite kuće.

Međutim, taj se novac ne može jednostavno preslikati na zamišljeno gradilište:

  1. Kupnja zemljišta ili početak gradnje u domovini ne briše najamninu u Njemačkoj jer obitelj i dalje negdje mora živjeti dok radovi traju.
  2. Stvarna mogućnost štednje leži samo u onome što uspijete osloboditi nakon što platite prihvatljivu alternativu. Ako promjenom stana ili načina života možete zadržati, primjerice, 300 eura više mjesečno, u pet godina to je oko 18.000 eura — što je konkretan kapital, ali daleko od gotove kuće.

Uz to, tržište nekretnina i građevinski sektor ne miruju. Prema privremenim podacima državnog zavoda za statistiku, cijene stambenih objekata u Hrvatskoj porasle su na nacionalnoj razini, a cijene građevinskog materijala bilježe znatna povećanja u odnosu na ranije godine. Sama parcela ili započeti zidovi ne jamče da je useljiv dom blizu, pogotovo ako se ne zna točan trošak završnih radova, priključaka i uređenja.

Kako pronaći izlaz iz začaranog kruga?

Život u njemačkom najmu sam po sebi nije dokaz da radite uzalud. Najamnina vam omogućuje stanovanje, obiteljski život i radno mjesto. Zamka nastaje tek kada taj raspored trajno troši gotovo sve što zaradite, dok se planovi o povratku grade na pretpostavci da će se potreban novac odnekud pojaviti sam od sebe.

Umjesto uspoređivanja nedovršene zamišljene slike s nerealnim troškovima, vrijedi se vratiti osnovnoj računici:

  1. Koliko vam zapravo ostaje nakon što podmirite sve troškove života i nepredviđene izdatke?
  2. Raste li taj višak ili se smanjuje? Ako se smanjuje usprkos velikoj štednji, potrebno je preispitati lokaciju, veličinu stana ili model financiranja.
  3. Je li kuća u domovini namijenjena za stalan život i brzi povratak, ili predstavlja samo povremene dolaske za vrijeme godišnjih odmorâ?

Vlastiti dom može biti sjajan rezultat truda i simbol dugoročne sigurnosti, ali on to postaje tek kada odgovara stvarnim potrebama obitelji, a ne samo trenutnoj želji da se nakon godina provedenih u inozemstvu ima nešto "za pokazati".